kao ja danas

kad krene..............i kad stane.................

Život nekad zaigra igre koje nikada nisu poštene i fer .......shvatila sa to jako davno no eto opet sam utvrdila gradivo po ko zna koji put u životu.
Ne znam ni kako započeti ono što želim reći ovdje jer kao da je početak bio predavno da bi to bio početak,čak i meni to djeluje nejasno ali tako osjećam.
Reći ću to ovako :cijeli život se susrećem sa rastancima ,odlascima ,opraštanjima i kako vrijeme prolazi čini mi se da to lakše podnosim.Naglasak je na čini mi se.
Izgubiti nekoga,nešto ,sebe..............BOLI..........
Kako ikada shvatiti zašto netko ode bez riječi...
Zašto umiru one koje najviše trebamo ,volimo.................
Kako se pomiriti sa tim?
Koliko dugo boli onaj komadić srca i duše ?
Kada je lakše ?
Kad prestaju suze
Kad nestaje strah
Kada ponovo prodisati punim plućima i reći Idemo dalje....
Kako biti isti poslje svega?

O kako bi bilo lako živjeti a da nema tih osjećaja................samo da ih nema ........poželim....

xxx

Tebi sam pružila ruke
onako....
sanjajući...
O tebi sam slušala priče
i smješkala se
začuđeno,
jer -ne- to nisi ti.
Tvoju dušu sam slušala,
godinama
iz blizine i daljine
i znala više od drugih.
Tebi su otišle
sve moje zapletene želje
koje niko probudio nije
tebi je pripalo više
od onog što si htio.
I ja ti lutam
godinama....
gradovima.....
tiho poput sjene
nevidljiva poput daha
sa usana
Brojim dane
ko šarene kuglice
i znam da odlaze nepovratno.
Tiho šapćem....
nikome....
da boli me
svaka misao na tebe
i da ljubav ne bi smjela boljeti
ne zbog tebe.
moja ljubav nije dijete
odrasla je,
velika i lijepa.
Pogledaj ju
tim očima
koje ovdje samnom nisu.


Valentina Ray 6.mj 2011g

Za sebe

U polutami jesenjoj,
zatrpana mislima,
sjetih se raskoši nočne i
nekih prošlih jeseni.
Na uglu moje ulice,
lomila se noć na djelove,
dani na godine.
Blještave perlice mog smijeha
letjele su kroz tamu i ....nestale.
Ukrali su mi smjeh iz oka i
ljubav iz srca,
moju....tvoju...
Poražena vlastitom tugom,ne želim plakati...
suze ne priznajem ni sebi.
A u vjetru ,
koji puše u lice
još osjetim dah ljepote,dah ljubavi.
Hladni dlanovi na vrućim obrazima samo su
poziv na povratak u stvarnost,
no ne želim to...
sanjat ću o svemu što nisam
smijati se svemu što me veseli,
pjevati tiho ko nekad,
i gledati te....
bez riječi,bez treptaja
Tek onako .....za sebe....

TI

Zadržim li dah u grudima
-umrijet ću.
Zadržim li vjetar u ruci,
-čarobnjak sam
Zadržim li tebe u sebi,
nestat ću,
kao dah iz grudi,
kao vjetar iz ruke.


Tebe je teško čak i željeti
a preljepo imati..vjerujem.

Toliko je težine u osjećaju
toliko tame u pogledu,
toliko strasti i bjesa u pokretu...

Ne dišem nočas jer
zrak je prepun tebe i tvojih misli.

Možda griješim.....no ne vjerujem.
Al ako te zadržim u sebi
razboljet ću se i utopiti u vlastitoj boli.
Tvoju ljbav ću tek naslutiti u pogledu,
snagu u pokretu osjetiti.

Reci mi !!! ako smiješ,ako možeš priznati sebi....

Valentina Ray 2009. o.

e to sam ja

Vjetrom nošena kosa
sljepljena na vrele i vlažne obraze
je slika djeteta
velikih sretnih očiju,
osmjeha izmamljenog osmjehom.


Danas licem okrenuta
ledenom sječanjskom vjetru
duboko dišem ,a sjećanja prilaze.

Ne želim ih,
jer nose tugu,
jer previše me bole,
jer ne mogu biti,
i hrabra isnažna.
Večeras još mogu biti
samo žena........ i ništa više


Valentina Ray 16.02.2009.

****XXX****

Evo me.....



Ne sličim više onoj nasmješenoj
djevojčici sa slike.
Vrijeme je počinilo zločin,
vrijeme-krvnik koji šuti i hoda za nama nemilosrdno odlazeći,
nemilosrdno uzimajući,
male i velike dane u životu.

Kako se zovu sjećanja,
privezana za dokove mojih misli
što beztjelesno lebde u uglovima podsvjesti?
Kako se zovu odbjegli dani?
kako se zovu zaboravljeni likovi?

Ti me nećeš prepoznati
jer ja više nisam ista -ne.

Niti ćeš reći:
želim te takvu kakva jesi.

Okrenut vjetru,željet ćeš nekog koga nema
i biti sretniji od mene
jer malo znaš o... Tome.

2008 Valentina Ray

Sanjala sam...

Sanjala sam noćas ,
udaljena svjetla grada,
miris betona i široke ceste,
i noć...
Drvored starog kestena
i lišće uz rub vjetrom pometeno.

Sanjala sam ulice poznate
u meni nepoznatom gradu
i miris ljeta u noći.

Sanjala sam svoju dugu crnu kosu
kako leti na vjetru
i svoje suhe nasmijane usne
kako peku.
Sanjala sam lice stranca
koje se besmisleno smješi
pričajući besmislene vesele priče,
meni koja slušam i šutim.

Vidjela sam boje lavande,
toplu kišu koja sipi
osjetila led na usnama i bol u duši.

Sanjala sam ruke koje me grle
i tjelo koje me želi
oči koje me drobe.

Ja sam noć pretvorila u bitku
san u ljubav i želje...

Sanjala sam da sanjam ....tebe....

Valentina Ray rujan 2008

jesen stiže dunjo moja .....kaže pjesma
noćas slušam rječi ko bez duše ,sve je prazno ,mislim misli koje nose nemire u duši san što se samo sanja.
opet ja i moji nemiri.......kada se ta duša smiri.....?

...na sreću

Što ćeš mi reći
skriven iza osmjeha?
Osmjeh tek u oku ,
ne dodiruje usne
te usne od sna i leda.
Baš htjela bih vidjeti
više od drugih
kako spavaš,dali sanjaš
boju neba ispod kože.
Šutim gledajući sa strane
tamu u presjeku
Izbjegavaš namjerno....
svjesna sam
odaješ se...
Ipak daljina pokorava sve
i mene
na sreću.....

valentina ray 2007

Umorna...

Umorna sam...
znaš beskrajno umorna i
eto ne mogu gledati
u tvoje nasmješeno lice
jer moje je tako bezlično.
Ne mogu ti pružiti
osmijeh i ruke,i reći
one predivne slatke riječi
jer umorna sam...
tako umorna.
Tako bih rado gledala
u zvjezdanu noć
ili u samu sebe i
šutnjom dočekala jutro.
Tako bih zaspala al
budim se nemirna
Umoriše me vlastiti nemiri
a umor u meni sporo se vuče.
Prisutnost tvoja je više nego dovoljna.
Ne ljuti se i ne duri....
Umorna sam....
O kako sam umorna..
Donesi moju spavaćicu
zatrpanu u jastuke
i one meke bjele čarape.....
donesi blagost koja živi u tebi
i pusti me da spavam
Umorna sam.....


17.04.2007 Valentina Ray